Messierov Maraton

Ono što me ponukalo da napravim katalog je "maglina I", koju sam opazio 12. rujna 1758. dok sam promatrao komet te godine, a nalazi se iznad južnog roga Bika... Ova maglina je svojim oblikom i sjajem toliko sličila na komet, da sam se odlučio potruditi pronaći ostale, tako da astronomi ne bi ubuduće brkali te iste magline sa kometima koji se tek počinju nazirati..

Dio je teksta koji je Charles Messier napisao 1801. godine u francuskom almanahu, Connaissance des Temps. Zasigurno nije ni slutio da će, za dvjestotinjak godina, astronomi amateri sa žarom tražiti upravo te objekte, koji su njemu, ironično, toliko smetali.

Razmotrimo prvo malo povijesti... U drugoj polovici 18. stoljeća, mladi francuski astronom, Charles Messier počeo je graditi popis maglina na nebu koje bi tadašnji astronomi lako mogli zamijeniti za komete. U to doba nije bilo blagodati nebeskih karti koje danas koristimo, a koje na sebi imaju ucrtane koordinate i razne tipove objekata poput kuglastih i rasijanih skupova, galaksija, planetarnih, refleksivnih, emisijskih i tamnih maglina i drugih. Uzevši to u obzir, zadatak koji si je sam zadao, nije bio nimalo lak, te je Messier nadopunjavao svoj katalog više od dva desetljeća.

Treba napomenuti da smo prirodu većine tih maglina dokučili tek u 20. stoljeću. Messieru i njegovim suvremenicima većina je objekata bila zagonetna - izgledali su poput kometa, s kojima su ih često bunili, a opet nisu mijenjali svoj položaj u odnosu na zvijezde.

Katalog je objavljen u nekoliko navrata u francuskom almanahu, Connaissance des Temps. Godine 1774. popis je sadržavao 45 objekata. Kroz sljedećih devet godina, katalog je dopunjen sa 23 nova objekta, podižući brojku na 68. Zadnja objava zbila se nakon još jedne godine, 1784., kada je ukupni broj objekata bio 103.

Iako je dosta objekata u katalogu otkrio upravo Messier, veliki dio njih je otkriven od strane njegovih suvremenika, kojima je u svojim bilješkama odao priznanje, ili su bili znani od antike. Preostalih 7 objekata, do krajnjeg broja od 110 objekata, dodani su u 20. stoljeću, kada su, proučavajući Messierove spise, astronomi odlučili da dodaju objekte kojih je očito sam Messier bio svjestan jer ih je koristio u opisima drugih objekata, ili su otkriveni od strane njegovog bliskog suradnika Pierre Méchaina.

U moderno vrijeme smatra se da je Messier uspio pronaći 110 nebeskih objekata, te da predstavljaju izbor ljepših objekata za promatrače na sjevernoj polutki. U naše vrijeme, kada su optički instrumenti pristupačni, te astronoma amatera ima sve više, mnogi koriste upravo Messierov katalog kao listu najdražih objekata. Svi objekti u Messierovom katalogu skraćeno se označavaju slovom M te brojem objekta, dakle M1 - M110.

Ne tako davno, 1970-ih, nekolicina astonomskih zanesenjaka, vjerojatno ponukano lošim vremenom, sjeli su pred svoje astronomske knjige i karte neba te otkrili da su Messierovi objekti prilično nasumično raspoređeni po nebeskom svodu. Iznimka je bilo zviježđe Pegaz koje, iako veliko, ima samo jedan Messierov objekt na jednom od svojih krajeva, time čineći prilično veliku prazninu na zvjezdanom nebu u kojoj nema niti jednog objekta iz Messierovog kataloga. Neovisno jedan od drugom, izračunali su da stoga mora postojati period u godini, kada su svi objekti vidljivi u jednoj noći. Uz malo daljnjih proračuna, shvatili su da je taj period u trećem mjesecu.

Kako sjaj punog mjeseca smeta promatračkoj astronomiji, te pošto je većina astronoma amatera slobodno tek krajem radnog tjedna, preferira se vikend u ožujku koji je najbliže mlađaku. Ukoliko je taj vikend loše vrijeme, maraton se najčešće prebacuje za sljedeći vikend.

Već početkom 1980-tih godina počela je prava manija Messierovih maratona. Prvi znani pobjednik je Gerry Rattley (Dugaz,Arizona,USA), koji je 1985. godine na svom 4. sudjelovanju na maratonu pronašao svih 110 objekata. Samo sat vremena kasnije slijedio je Rick Hull (Anza,California,USA).

Čak i uz pripremu, pronaći svih 110 Messierovih objekata nije lak zadatak. Mnogi amateri vježbaju tek mjesec ili dva prije samog maratona, što je po mom mišljenju greška. Svaki mjesec u godini može se bez problema vidjeti 10-15 Messierovih objekata u večernjim satima. Polaganim vježbanjem kroz cijelu godinu izbjegli bi stres ostajanja pred teleskopom cijele noći, kao i smrzavanje na najnižim temperaturama u godini.

Niz manjih astronomskih društava, a i neki pojedinci, potiču natjecateljski duh, no ne treba upasti u tu zamku. Sudjelovanje na Messierovom maratonu treba biti prvenstveno zbog druženja, učenja snalaženja na nebeskom svodu te poboljšavanja vlastite spretnosti u radu sa optičkim instrumentom. Žureći od jednog do drugog objekta teško da ćete imati vremena zaustaviti se nad nekim objektom i pružiti mu onoliko pažnje koliko zaslužuje! Astronomska društva sa velikim iskustvom u pripremanju Messierovih maratona odavno su prestali rangirati sudionike (time sjajno zaobilazeći segregaciju sudionika sa više iskustva i onih koji su tek počeli), te se bilježenje pronađenih objekata vrši ponaosob i na povjerenje. Na kraju krajeva, broj objekata koje ste pronašli znači nešto samo vama!

Današnji natjecatelji na Messierovom maratonu često se pitaju koje je teleskope sam Messier koristio... Najveći teleskopi bili su 190mm i 200mm reflektori, no uzevši u obzir način obrade refleknog sloja, kvaliteta im je bila slična današnjim 80mm refraktorima ili 100mm reflektorima. Stoga uz dovoljno dobru kvalitetu vremenskih prilika, te dovoljno daleko od svjetlosnog onečišćenja naseljenih mjesta, početnički teleskopi su sasvim dovoljni za pronalaženje svih objekata.

Messier nije koristio koordinate, već je opisivao položaj objekta. Dva od njih 110 imaju nejasne položaje. Objekt M91 se smatra kopijom objekta M58, a M102 kopijom 101. Mnogi astronomi amateri, ili organizatori maratona, odabiru druge objekte kako bi zadržali brojku 110. Za M91 najčešće se koristi NGC4548, dok se M101 i M102 jednostavno smatraju kopijama.

Za kraj treba napomenuti da se ime Charles Messier ne izgovara pravilno gotovo nigdje osim u francuskim govornim područjima. Charles Messier se izgovara "Šarl Mesje" (sa Š i bez R na kraju). Mnogi ga izgovaraju kao da je to englesko ime "Čarls Mesijer" što je jednako neispravno, kao da izgovarate ime Ivan Meštrović - "Ajvan Mistrovik" ?! Stoga, izgovarajte "mesjeovi objekti", "mesjeov maraton".... :)