Vodič kroz Znanost (John Gribbin)

o O Vodič kroz Znanost John Gribbin je po zanimanju astrofizičar, no svojevoljno se opredijelio da postane pisac o (popularnoj) znanosti, time približavajući ponekad komplicirane teme običnom puku. Većina čitatelja ga najviše pamti po knjizi In Search of Schrödinger's Cat (U potrazi za Schrödingerovom mačkom), no do danas (2007), napisao je preko 30 knjiga, kao i niz članaka u časopisima Nature i New Scientist.

Ideja ove knjige je prikazati kako je niz znanstvenih disciplina zapravo međusobno usko povezano, te kako se međusobno nadopunjuju. Uzevši u obzir koliko je znanost uznapredovala kroz zadnjih par stoljeća, i kako bi samo djelić tog znanja ispunio i najveće knjižnice, prišao sam pomalo bojažljivo ovoj knjižici od 300-tinjak stranica. Na prvi pogled, čini se da knjiga daje dobar uvod u znanstvene discipline sa kojima pojedini čitatelj i nije previše upoznat. Time će oni koji bolje poznaju kemiju, dobiti (ili obnoviti) osnovna saznanja o biologiji ili kozmologiji, kao i u suprotnom slučaju. Zanimljiva ideja za knjigu!

Sadržaj knjige je sljedeći:

  • Uvod
  1. Atomi i elementi
  2. Unutar atoma
  3. Čestice i polja
  4. Kemija
  5. Molekule života
  6. Evolucija
  7. Naš promjenjivi planet
  8. Vjetrovi promjene
  9. Sunce i njegova obitelj
  10. Životi zvijezda
  11. Veliko i malo
  • Kazalo

Pisac započinje sa uvodom u glavni sadržaj knjige opisujući što je to znanstveni model, kao i važnost istoga. Ukratko, ako se bilo koja znanstvena ideja krši sa rezultatima znanstvenog eksperimenta, tada je ta ideja pogrešna. To je glavna razlika između znanosti i religije (ili bilo kojeg drugog sustava vjerovanja).

Prvo poglavlje opisuje povijest i otkriće atoma. Dotaknuta je davna ideja kako je cijeli svijet napravljen od malih čestica, pa do prvih izračuna veličine i težine atoma. Dotaknuti su Newtonovi zakoni, principi termodinamike, kao i Einsteinova opća teorija relativnosti. Opisuju se modeli atoma, zatim osnovni kemijski elementi, te se dotiče i Mendeljev periodni sustav te njegov nastanak. Na ukupno 24 stranice spomenuto je 27 znanstvenika (!!!) kao i ogromna količina teorije.

U sljedećem poglavlju, Unutar atoma, nastavlja se sa detaljnijim pojašnjenjem unutrašnjosti atoma. Teme koje se dodiruju su: unutarnja struktura atoma, uvod u kvantnu fiziku te dvostruka priroda elektrona kao čestice ili vala.

Ukoliko niste skloni fizici, velika je vjerojatnost da ćete imati malih problema pri čitanju prvih par poglavlja, no treće poglavlje je dodatno čudno na svoj način. Naime na samom kraju prošlog poglavlja autor piše: "... ako vas osobito ne zanima kako se materija i energija ponašaju na jednoj dubljoj, elementarnoj razini, znanje vam je već dovoljno za skok izravno u četvrto poglavlje ...". Time kao da nam ukazuje kako je treće poglavlje dodano na brzinu :(. Do ovdje autor je koristio elektromagnetsku silu kako bi objasnio svijet atoma, no u ovom poglavlju opisuje kako je zapravo moguće da je atom stabilan, iako ima, na prvi pogled, vrlo nestabilnu jezgru sačinjenu od pozitivnih protona koji bi se morali međusobno odbijati. Glavne teme rasprave su polja. Pored elektromagnetskog polja koje je prije dotaknuto, objašnjava se gravitacija, magnetizam te slaba i jaka nuklearna sila.

Četvrto poglavlje se prebacuje sa fizike na kemiju, no znanje iz prethodnih poglavlja pomaže u razumijevanju ovoga (do te mjere da bih skoro rekao da je nužno da ga shvatite). Glavna rasprava ovoga poglavlja je objašnjenje kako atomi međusobno utječu jedan na drugog, koristeći kovalentne i ionske veze, kako bi napravili kompleksan svijet molekula. Opisana je i glavna razlika između organskih i anorganskih molekula. Sve u svemu zanimljiv, iako prekratak, uvod u kemiju i kako su kemija i fizika usko povezani kroz interakciju malenih čestica.

Peto poglavlje proširuje vidokruge čitatelja opisujući biologiju kroz tek naučenu (ili ponovljenu) kemiju. Najviše važnosti se pridaje organskim molekulama. Osim što su podrobnije opisane, objašnjena je i njihova sklonost kreiranju kompleksnih grupa elemenata. DNA molekula je ovdje glavna tema. Dana je kratka povijest kako je otkriven njen oblik, kao i njena važnost za životne oblike koje danas poznajemo.

Šesto poglavlje, Evolucija, označava sredinu knjige. Ako do sada niste baš shvatili neku od teorija i rasprava (na žalost, skromno mislim da je to ipak za očekivati), dobra vijest je da daljnji materijal ionako ni ne traži to predznanje. Ovo poglavlje ima lijep opis kako funkcionira nasljedstvo i evolucija. Opisana je i Charles Darwinova prirodna selekcija, koja zaista izgleda inteligentno, ne uzmemo li u obzir ogroman raspon vremena koji je bio potreban da se iz primitivnih organizama razviju oblici života kakve danas poznajemo.

Sljedeće poglavlje, Naš promjenjivi planet, opisuje sastav zemljine unutrašnjosti te kako tektonske ploče izgrađuju kontinente i oceane. Autor slikovito opisuje kako su se velike kopnene mase raskidale i odvajale kroz velike vremenske periode. Ta kretanja bila su uzrok velikih klimatskih promjena, te tako dodatno utjecala na životne oblike kroz vremenske epohe. Također je opisano i zemljino magnetno polje, te kako dolazi do promjene polova na Zemlji.

Osmo poglavlje, Vjetrovi promjene, se nadovezuje na prošlo, opisujući značaj atmosfere na Zemlji. Uspoređuje se naš planet sa Venerom, našim sestrinskim planetom. Autor opisuje kako je atmosfera dovoljno stabilizirala temperature kako bi omogućila povoljne uvjete za razvoj života. Koristeći znanje iz prošlog poglavlja, dodatno je objašnjeno zašto dolazi do ledenih doba.

Zadnje dva opisana poglavlja koncentrirala su se na planet Zemlju, no sljedeće poglavlje, Sunce i njegova obitelj, nas ukratko upoznaje sa našim sunčevim sistemom. Spomenuti su svi planeti, kao i asteroidni pojas, Kuiperov pojas, te Oortov oblak. Ovo poglavlje je prepuno kratkih i interesantnih opisa, poput nastanka Mjeseca, ili ideje kako je asteroidni pojas bio sastavljen od niza objekata sličnih Marsu.

Deseto poglavlje uvodi nas u život zvijezda, te zavisno o njihovoj veličini, način na koji umiru. Zvijezde žive milijunima godina, stoga autor opisuje kako znamo za razne stadije zvijezda Naime uspoređujemo veliki broj zvijezda koje možemo promatrati sa našeg planeta sa našom zvijezdom - Suncem. Također su dodirnute teme sastava zvijezda, te kako se mjere udaljenosti zvijezda i galaksija.

Kao što ste možda uočili do sada, sadržaj knjige vodi čitatelja od svijeta atoma, kroz molekule, živa bića, planete, zvjezdane skupove do galaksija. Autor opisuje kako je Edwin Hubble, zajedno sa svojim suvremenicima, početkom 20. stoljeća otkrio druge galaksije, te njihovu udaljenost od nas. Sama činjenica da vidimo kako se sve galaksije udaljavaju od nas objašnjena je u teoriji Velikog Praska. No trenutno još uvijek ne znamo kako su se galaksije uopće počele stvarati, stoga je autor odlučio vratiti se na malene čestice do razine gdje mora uči u pomalo spekulativne teorije, te završava knjigu sa opisom Slabo Interaktivnih Masivnih Čestica (Weakly Interacting Massive Particles - WIMPs). To zatvara krug, jer WIMPovi povezuju kozmologiju, znanost o nastanku svemira, sa malenim česticama, čijim objašnjenjem je knjiga i počela.

U knjizi se običnom laiku zainteresiranom za znanost pokušava dati pogled s visoka na znanstvene discipline i njihovu povezanost. Nisam sasvim siguran da li i uspijeva u tome iz nekoliko razloga.

Mnogi laici ne mogu razumjeti vrlo male ili vrlo velike brojeve, stoga je potrebno koristiti analogije kako bi se kompleksne stvari približile općem shvaćanju. Mnogo puta autor koristi fizičke konstante i znanstvenu notaciju pisanja brojeva kako bi opisao veličine ili odnose veličina. Lijepo je dati te vrijednosti u njihovom izvornom obliku, no prosječan čovjek se lako zbuni čitajući ih, ako one nisu istovremeno popraćene jednostavnim analogijama. Da li vam se sviđa (ili da li barem razumijete) ovakav način opisivanja: "Budući da je volumen razmjeran trećoj potenciji polumjera (ili promjera), to znači da veličinski odnos čvrste tvari i praznog prostora u atomu nije 10^5 već ravno 10^15"

Nadalje, knjiga je čisti tekst, bez ijedne ilustracije! Prikaz strukture atoma, raznih oblika molekula ili nagib zemljine osi prilikom opisa precesije ravnodnevnice, itd. bi neizmjerno olakšao shvaćanje svakom laiku. Ovako, bez ilustracija, čitatelju je nekada ponuđen zamršen opis kroz samo odlomak ili dva, te je potom ostavljen sa željom da sam sebi predoči kako taj objekt zaista izgleda. Ako i izuzmemo njihovu nepobitnu potrebu, ilustracije bi makar razlomile tekst, dajući ugodnije štivo za čitanje.

Iako se poglavlja čine kratkima, svako je oko 20ak stranica, naići ćete na komplicirane teme čiji su opisi toliko sažeti da i ne mogu predstavljati ikakvo objašnjenje. Čak i više no što bi itko želio, ponekad morate ponovno iščitavati odlomak, ili čak cijelo poglavlje. Ako ni tada ne uspijete, a zaista želite razumjeti opisanu temu, morati ćete odložiti knjigu te potražiti bolje objašnjenje po enciklopedijama ili na Internetu.

Po mom mišljenju ova bi knjiga zbilja bila sjajna kada bi se povećao broj stranica sa 300-tinjak na 600-800, te kada bi se dodao barem skroman broj ilustracija koje bi pomogle čitatelju da shvati opisane teme.

Pročitate li ovu knjigu, vjerojatno ćete naučiti desetke zanimljivih stvari i informacija koje do tada niste znali, no da bi došli do njih ponekad ćete morati provariti i ne tako jednostavne opise. Ova knjiga je stoga dobra, no ne bi je mogao preporučiti bilo kome, tek zagriženim čitateljima popularne znanosti, koji su pored ove već pročitali nekoliko drugih knjiga. Definitivno nije za teenagere ili one koji tek ulaze u svijet znanosti.

Moram se sada dotaknuti i prijevoda na hrvatski jezik. Pored sve volje odustao sam čitati hrvatsku verziju knjige i kupio sam izvornik iz sljedećih razloga. Prijevod očito nije nitko pročitao prije tiska, a prijevod je najblaže rečeno... očajan!!!

Tekst je prepun grešaka koje smetaju no ne utječu na sam tekst: ... Protoni i neutroni osjećaju tu silu samo kad su praktički dodiruju ... ili ... jedan od najslavnijih pojmovi u fizici ... ili ... što točniju mu odredimo položaj ... itd. Zamislite sada takve greške u odlomku koji pokušava objasniti nešto!?! Mogu samo pretpostaviti da je knjiga prevođena na internetu sa babelfishom, ili sa "Find/Replace..." tehnikom sa srpskog jezika.

Ono što je svakako bilo previše je početak 3. poglavlja gdje sam vidio da tu nešto definitivno ne štima. Prva rečenica navedenog poglavlja je: "Kad su fizičari pokušali opisati način na koji svijet funkcionira na temeljnoj razini materije i energije, najvažniji alat njihove spoznajne radionice bio je pojam polja.". Original rečenica je: "When physicists try to describe the way the world works at the most fundamental level, the most important component of their toolkit is the concept of a field." Prevoditelj je zamijenio vrijeme!!! Fizičari nisu odustali od pojma polja... i danas je vrlo u upotrebi. Daljnjom usporedbom uvidio sam da su neke rečenice, poput gore navedene, potpuno promijenile smisao, nekima su dodane ili oduzete riječi kojih nema u izvorniku, dok su neke naprosto izbačene!

Ovo nije jedina knjiga koju sam čitao od istog izdavača a koja je tako jadno prevedena. Sljedeći puta ako uočite da je izdavač IZVORI, a prevoditelj kojim slučajem Damir Mikuličić, koji je ujedno urednik i prevoditelj ove knjige, učinite si uslugu i preskočite tu knjigu. Koliko god imao zamjerki izvorniku, knjiga je još i dobra, no prijevod na hrvatski ju je definitivno ubio :(

Da zaključim... Ukoliko nađete izvornik na engleskom jeziku a da ima pristupačnu cijenu, kupite... hrvatski prijevod zaobiđite.

O knjizi:
Naziv: Vodič kroz znanost
Autor: John Gribbin
Broj stranica: 303
Godina izvornika: 1998
Izdavač: IZVORI